Upotreba termokamere u medicini doživjela je svoj najveći uspon sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada se termografijom služilo u dijagnostici tumorskih bolesti dojke, apscesa mekih tkiva, krvožilne insuficijencije udova (ruka i noga) i pri nekim reumatskim bolestima. Potom termokamera kao dijagnostičko sredstvo pada u zaborav. Poboljšanjem razlučivosti termokamere, uvođenjem dinamičke termografije i usavršavanjem računalnih programa, termokamera danas ponovno postaje dijagnostičko sredstvo kod procjene debljine eshare opekotina (pri zamjeni ili transplantaciji kože), prohodnosti krvnih žila u kardiokirurgiji, lociranja perforatornih krvnih žila u plastično rekonstruktivnih režnjeva, procijeni vitaliteta desni u stomatologiji, sindroma naprezanja u sportskoj medicini, procijeni vitaliteta režnjeva u rekonstruktivnoj kirurgiji i kao dijagnostičko sredstvo u nistagmologiji.
Zoolozi širom svijeta znaju dobiti infracrvene termografije ne samo u dijagnostici već i pri praćenju i ponašanju svih vrsta životinja.